U posjeti kod Petra Cedica - Rere
Prije
nekoliko godina sam cuo od Milosa Tubica tada nastanjenog u Igalu a
danas u Sapcu o Reri koji je dao neprocjenjiv doprinos u razvijanju SVL.
Tada sam u svojoj masti zamisljao kako bi mogao izgledati ta ziva
legenda koji je odgojio stotine kvalitetnih SVL , koji je ucinio bezbroj
posjeta i nesebicno dao bezbroj savjeta za uspjesno odgajanje SVL. Rera
je na sebe skrenuo paznju kod mnogih odgajivaca a verovatno je za sada
jedini koji je bio u Australiji kaogost-instruktor kod tamosnjih
odgajivaca SVL. Tada ni u snu nisam mogao zamisliti da cu ga nekada
sresti!Ta cast mi se ukazalazahvaljujuci Miodragu Stosicu. Bio sam u vec
davno dogovorenoj posjeti kod Rokina krajem decembra. Obisli smo
nekoliko odgajivaca koji su vec tada imali uparene golubove koji su
izgledali sjajno pred nastupajucu sezonu. To su nezaboravne slike u mom
pamcenju. Tada je Rokin predlozio da posjetimo velokog i cuvenog RERU
koji zivi u komsilukui odgaja SVL par stotina metara u njega.
Naravno da se takav poziv ne dozivljava cesto , a ni u snu odbija. Tako
da smo sledeceg dana imali za mene nezaboravnu posjetu. Docekao nas je
Peter Cedic - RERA u svom vrijednom dvoristu pred suncem obasjanim
golubarnikom. Dan je bio veoma lijep i suncan , neobican za to doba
godine. Pretvorio sam se u oko i uho da bi upio sto vise podataka koje
bi mogao prenijeti na sajt. Trudio sam se da budem neprimjetan dok su
razgovarale dvije legende Zarkovacke u odgajajnu SVL. Mozda vise necu
imati priliku da budem u drustvu takve dvije VELICINE. Zapamtio sam
jednu tada izrecenu misao od Rere otprilike ovako mi je rekao " ...moras
nauciti tvoje golubove da oni znaju sta ti od njih trazis-ocekujes, a ne
da oni neznaju sta ti zelis i da ih besomucno svakodnevno teras da lete...."
Kao odlika svih velikih golubara i on je velikodusno ponudio par SVLda
ponesem u Svedsku, ja sam se zahvalio i ljubazno nazalost odbio za
neki drugi put. Na rastanku sam prihvatio poziv da dodjem na leto i da
teramo njegove golubove kada budu u punoj letackij kondiciji. Pokusali
su Zarkovacki golubari da me zadrze jos jedan dan u njihovom drustvu,
imao bi i tekako sta vidjetii i cuti od njih, ali neki nemir u mojoj
pustolovnoj dusi me vukao na put. Nesto toplo je grijalo moje srce koje
je zudilo ka Banja Luci ! ZAHVALAN sam golubarima sa Zarkova na ukazanom
gostoprimstvu, vidimo se na leto.
Jadranko 20060414
|